Općenito, stres se može opisati kao stanje poremećene psihotjelesne ravnoteže osobe nastalo zbog tjelesne, psihičke ili socijalne ugroženosti osobe ili nama bliske osobe. Stres se pojavljuje kada osoba percipira da su zahtjevi okoline prezahtjevni te da se s njima ne može suočiti. Osobe koje u nekom društvu predstavljaju manjinsku skupinu posebno su izloženi negativnom utjecaju socijalnog stresa s obzirom da se svakodnevno susreću sa diskriminacijom i predrasudama od strane većinske populacije.
Bitan aspekt vječne borbe sa manjinskim stresom u LGBTQ+ osoba je taj da trebamo shvatiti kako problem ne leži u LGBTIQ osoba,a, već u onima koji ih diskriminiraju.

Kako se razvija manjinski stres?

Internalizirana homo/bi/transfobija

Jedan od bitnih razloga razvoja manjinskog stresa u LGBTQ+ populaciji jest internalizirana homo/bi/transfobija, što je proces kada lezbijke, gej muškarci, biseksualne i transrodne osobe internaliziraju negativne stavove društva te razviju negativne osjećaje prema vlastitom identitetu. Pripadnici LGBTQ+ populacije odrastaju s idejom da s njima nešto nije u redu, da bi im život bio jednostavniji da su heteroseksualne orijentacije i da su nediskriminirani i prihvaćeni, ukratko rečeno odrastaju u izrazito anti-homoseksualnom društvu. Internalizirana homo/bi/transfobija se manifestira kroz osjećaj srama, krivnje, sumnje u svoj identitet, slabog samopoštovanja, vjerovanja osobe da je inferiorna u odnosu na druge i sl. Svi ti osjećaji igraju značajnu ulogu u razvoju psihičkih tegoba poput: anksioznosti, depresije, usamljenosti, auto-destruktivnosti i poteškoća s formiranjem identiteta. Što dovodi do teških emocionalnih, tjelesnih i socijalnih posljedica u životu pojedinca.

Mikroagresije

Sljedeći bitni razlog razvoja manjinskog stresa u LGBTQ+ populaciji jesu mikroagresije. Mikroagresije su svjesne ili nesvjesne male geste, komentari ili ponašanja koja ukazuju na neodobravanje ili negativne stavove. U tim se prilikama ljudske pristranosti temeljene na predrasudama povezanih sa seksualnom orijentacijom te rodnim izražavanjem/identitetom ispoljavaju na način da se pojedinci koji pripadaju tim skupinama osjećaju neugodno ili uvrijeđeno(npr. kada ih se pogrešno rodno identificira ili opterećuje uznemiravajućim pitanjima o njihovom rodnom identitetu).

Autanje(Coming out)

Još jedan bitan razlog pojave manjinskog stresa u LGBTQ+ populaciji jesu čin autanja i prikrivanja vlastite seksualne orijentacije. Svaka LGBTQ+ osoba se susreće sa problemom autanja(riječ dolazi od engleske fraze“ coming out of the closet“), a podrazumijeva otkrivanje vlastite seksualne orijentacije drugim osobama. Proces autanja je drugačiji za svaku LGBTQ+ osobu te je određen mnogim društvenim čimbenicima, kao što su okolnosti u društvu (raširenost homofobije u društvu i zakoni koji sprečavaju ili omogućavaju zakonsko kažnjavanje osobe na temelju njezine seksualne orijentacije) te stav obitelji i prijatelja prema LGBTQ+ osobama( homofobna obitelj ili prijatelji). Istraživanja navode da postoji velika razina povezanosti između negativnih iskustva prilikom autanja i negativnog stava o vlastitoj seksualnosti u odrasloj dobi. Kako manjinski stres utječe na kvalitetu života LGBTQ+ osoba Izloženost uznemiravanju, diskriminaciji i nasiju zbog nečije seksualne orijentacije ili rodnog identiteta može nanijeti ozbiljnu štetu ukupnoj kvaliteti života, odnosu s drugima, čak i egzistenciji.

Agon

Doktor znanosti i izvanredni profesor prevencije i zdravlja David.M.Hueber proveo je istraživanje koje je dokazalo da homofobno ponašanje može imati potencijalno negativni domino učinak na zdravlje napadnute osobe, što dovodi do drugih ozbiljnih kroničnih zdravstvenih problema za LGBTQ+ osobe. Rezultati istraživanja navode da dok se nalaze u uznemirujućoj situaciji, LGBTQ+ osobe pokazuju povišen krvni tlak, brzinu otkucaja srca i razinu kortizola u krvi, što s vremenom može akumulirati do povećane šanse za kardiovaskularne bolesti, zarazne bolesti i raniju smrt.

Kako upravljati manjinskim stresom?

Bitan aspekt vječne borbe sa manjinskim stresom u LGBTQ+ osoba je taj da trebamo shvatiti kako problem ne leži u LGBTIQ osoba,a, već u onima koji ih diskriminiraju. Vrlo je bitno ne asimilirati se na homofobiju s kojom se suočavaju. Neki dokazi pokazuju kako redovita tjelovježba, upravljanje kognitivnim stresom u ponašanju i druge vrste intervencija za smanjenje stresa mogu pružiti pomoć u ublažavanju manjinskog stresa, ali ne uklanjaju homofobiju ili drugu diskriminaciju iz čovjekovog života. Stoga tijekom mjeseca u kojem se slavi ponos, važno je imati na umu koliko nametnuti stres može utjecati na ljude, pogotovo na najugroženije članove LGBTQ+ zajednice. Lucija Šimić Odsjek za psihologiju Filozofski fakultet u Rijeci